Brunnen vor dem Österreichischen Parlament, Foto: Anna Konrath

UREĐENJE DRŽAVE

Republika Austrija je država, to znači da ona raspolaže državnim teritorijem, narodom i državnom vlašću. Definicija koja određuje šta je država, potiče iz međunardnog prava.

Tim se i određuje, da je Austrija kao država sposobna sklapati ugovore sa drugim državama na međunarodnom nivou. Kao dio međunarodne zajednice, Austrija je u obavezi pridržavati se i međunarodnog prava (Evropska konvencija o ljudskim pravima ili Ženevska konvencija o izbjeglicama). Austrija o gore navednim pitanjima ne može samostalno odlučivati. Ovo posebno vrijedi za Republiku Austriju kao člana EU (vidi tekst Austrija u svijetu). Zajedno sa drugim državama ona djeluje u donošenju odluka EU i odgovorna je za poštivanje Evropskog prava. Dok država Austrija prema vani jedinstveno postupa, iznutra je strukturirana. To se odnosi na podjelu državne vlasti, političke procese prilikom donošenja odluka i upravu.

Podjela moći – kako je strukturirana državna moć?

Kada je riječ o podjeli državne moći (ili sile), ne misli se na silu u konvencionalnom smislu.

To se prije svega odnosi na različite sektore, u kojima država i njeni državljani/državljanke stupaju u kontakt, te se ostvaruje utjecaj države na njih. U teoriji o državi, koja se bavi strukturom jedne države, razlikuju se 3 različitata oblika državne vlasti: zakonodavstvo, administracija i jurisdikcija. Sve tri moći su međusobno razdvojene jer se time želi spriječiti koncentracija sile na jednom mjestu. Koncentracija moći može dovesti do zloupotrebe i kroz to ograničenja, ali isto tako i do ukidanja sloboda za pojedine građane.

Zakoni se donose na saveznom (u 9 pokrajina i zakon u tom slučaju važi samo u određenoj pokrajini) i državnom (zakon važi u cijeloj Austriji) nivou. Nationalno vijeće (građani direktno biraju nacionalno vijeće) donosi savezne zakone. Savezno vijeće moze uputiti prigovor na takav zakon ali ga samo u manjem broju slučajeva može spriječiti. U savezno vijeće se šalju poslanici iz pokrajinskih parlamenta. Tim se želi osigurati to, da pokrajine imaju pravo u odlukama o zakonima na saveznom nivou.

Za zakonodavstvo pokrajina  su zaduženi pokrajinski parlamenti, koji se sastoje od jedne komore.

Administracija je druga moć: njen zadatak je izvršenje akata Parlamenta, dakle prve moći. Administracija može djelovati samo na osnovu zakona. U pravilu, administraciju izvršavaju “ovisni” organi. Administrativni organi djeluju samo po nalogu organa koji se iznad njega nalazi, a na čijem vrhu se nalazi jedan minstar. Ili vlada savezne države. Administracija postoji na nivou države, pokrajina i općina.

Jurisdikcija, kao treći oblik moći budno motri sprovođenje zakona kroz administraciju, ali isto tako i pojedince kao u civilnom i krivičnom pravu. Ako neko počini krivično djelo prema nekome drugom, tada sud odlučuje u kojoj mjeri će optuženi biti kažnjen. Isto vrijedi i onda kada neko ošteti neku drugu osobu; tada sud odlučuje o visini odštete. Jurisdikcija postoji kako na nivou države, tako i na nivou pokrajina.

Kontrola i zajedničko djelovanje moći

Sve tri moći nisu u potpunosti nepovezane, već imaju zadatak da se međusobno kontrolišu. Jurisdikcija kontroliše zakonodavstvo i administraciju. Administracija smije samo na osnovu zakona i tako po aktu parlamenta djelovati. Administracija i jurisdikcija su podčinjeni zakonodavstvu. Administracija je od jurisdikcije razdvojena na način da ne smiju postojati ustanove koje istovremeno izvršavaju jurisdikciju i administraciju. Isto tako nije dopušteno da sudovi daju naredbe organima administracije.

Ono što je posebno kod jurisdikcije, jeste ustavom garantovana neovisnost sudija i sudinica i njihova nesmjenjivost. Oni odlučuju po osnovu vlastite odgovornosti, te njihove odluke mogu mijenjati ili poništiti samo viši sudovi (instance).

“Checks and balances” su mogućnosti kontrole između ove tri moći i ogledaju se u tome što organi administracije mogu djelovati i u jurisdikciji. To se dešava kada npr. predsjednik, kojeg direktno biraju građani, odabere sudije najviših sudova. Istovremeno su ministri, najviši organi administracije, nacionalnom i saveznom vijeću olitički odgovorni. Oni mogu biti smijenjeni od strane nacionalnog vijeća zbog nepovjerenja, isto tako mogu biti optuženi od strane ustavnog suda zbog povred njihovih zakonskih obaveza. Osuda može dovesti do gubitka funkcije ili čak prava glasa.

Austrija kao savezna država

Austrija je savezna država. Državna moć nije podijeljena samo na gore opisane moći (zakonodavstvo, administracija i jurisdikcija) već i na nivou saveza, pokrajina i općina.

Najveći dio državne moći ima savez. Na saveznom nivou postoji najviše zakonskih kompetencije, to znači da se tu većina (i najvažniji) zakoni donose. Krivično pravo, škole, promet, policija i druga ekonomska pitanja će se ovdje za područje cijele Austrije rješavati.

Čak i redovni sudovi (odlučuju o sporovima među građanima i obrađuju krivične slučajeve) kao i jedan veliki dio administracije su jedinstveno organizovani za cijelu Austriju.

Pokrajine mogu također pojedinačne zakone donositi. Imaju jako vaznu ulogu u administraciji. U svakoj pokrajini postoji upravni sud, koji odlučuje u sporovima o upravnim stvarima.

Savezni ustav određuje šta pokrajine, a o čemu savez smije odlučivati. Svi se moraju držati podjele kompetencija. Ako se to ne desi, onda se odgovarajući zakoni proglašavaju neustavnim. Samo ustavni sud može poništiti neustavne zakone.

Općine kao treći nivo savezne države, su upravni organi. Ovdje se ne donose zakoni. Općine su tzv. samoupravljajuća tijela. Ko takvi djeluju neovisno u važnim područima. Oni su pod lupom provjere da li se pridržaju zakonskih normi.

Navedenim se ukazuje na to da sve 3 moći spadaju pod različite obaveze, a pridržavanje ispituju po potrebi odgovarajući kontrolni organi.