DEMOKRATIJA

Demokratija je porijeklom iz Grčke i znači “Gospodstvo naroda”.

To znači, da narod, ne pojedinac, ima moć da donese odluke.

Danas pod demokratijom podrazumjevamo države u kojima

• Rješenje socijalnih i političkih pitanja slijedi u javnoj diskusiji
• Nosioci dužnosti države (npr.predsjenik, vlada, članovi parlamenta) su za svoje postupke i odluke odgovorni prema svim građanima
• Redovni i slobodni izbori u kojima građani biraju osobe za važne funkcije (npr. predsjenika države) ili članove za državne ustanove (npr. Parlament)

Slobodno i ravnopravno

U demokratiji je javno i vidljivo, ko oblikuje (čini) politiku. Odluke koje se odnose na život svih ljudi u državi, ne mogu se u tajnosti ili uvijek od iste grupe ljudi donositi. U demokratiji rasprave su javne. Ljudi mogu slobodno uputiti kritiku, postati politički aktivni i na izborima birati nove partije ili osobe. Historija demokratije je počela prije 2500 godina u Grčkoj. Tamo je imala naziv “Insomie”. To znači pravilnik ravnopravnosti. Naravno da se tada samo malo osoba smatralo “ravnopravnim”, zapravo ravnopravni su bili samo slobodni muškarci. U modernoj demokratiji svi građani imaju pravo na ravnopravnost. Građani trebaju slobodno i ravnopravno moći oblikovati politiku i zajednički život u državi, neovisno od imanja, spola ili porijekla.

Obećanje demokratije

Oba naziva – vladanje naroda i pravilnik ravnopravnosti, pogađaju pojam “demokratija” u pojam: Ljudi nisu pod tuđim utjecajem (npr. diktator ili druga država), nego sami sebi postavljaju pravila, po kojima žele živjeti.

A svi ljudi paze na isto: svi imaju mogućnost, da sudjeluju u diskusijama. Na izborima mogu sami birati ili kandidovati se. To je obećanje demokratije: Mi svi želimo živjeti kao slobodni i ravnopravni ljudi.

Demokratija ne obećava da će svi ljudi imati dobar život. Demokratija ne obećava da će se za svaki problem u zajedničkom životu odmah naći rješenje. Demokratija ne obećava da će konflikti prestati i da će svi biti jednog mišljenja. Demokratija takođe ne obećava da neće biti gospodstva.

Ona ne obećava da svaki čovjek može suodlučivati pravila.

Ali demokratija obećava da je moguće konflikte mirno rješiti. Demokratija osigurava da postoje tačno određena pravila, po kojima izabranici u parlamentu mogu donijeti pravila, koja važe za svakog. Demokratija takođe osigurava, da se ta pravila koja se donose i ti ljudi koji ih donesu, kontrolišu.

Obećanje građanima

Pored obećanja demokratije da svi zajedno, ravnopravno i slobodno mogu živjeti, potrebno je obećanje građana.

Da bi demokratija dobro funkcionisala, ljudi se moraju za demokratiju interesovati i moraju znati kada i gdje mogu sudjelovati. Učenici iz tog razloga uče u predmetu “Političko obrazovanje” gdje i kada se donose političke odluke. I odrasli se pozivaju da se informišu i da na primjer glasaju na izborima. To je bitno, jer svaka demokratija živi od aktivnih i angažovanih građana.

Demokratija ne znači da samo većina odlučuje. Demokratija osigurava slobodu i jednakost za sve. Zato postoje granice za to, o čemu većina u demokratiji smije odlučiti.

Ustav određuje tačno pravila i granice za to. Pravila trebaju osigurati, da se političke diskusije mogu fer voditi, da se svi mogu informisati i da se odluke donose u tačno određenim procesima. Granice određuju šta većina ne smije dodirnuti: Ljudska prava i prava onih koji su u manjini. U tome je bitno, da se pojedini elementi demokratije međusobno kontrolišu. To se na primjer odnosi na administraciju koju kontroliše vlada, a vladu kontroliše parlament. Administraciju, vladu i parlament kontrolišu sudovi, a njih sve nadogledaju neovisne medij i javnost. Ako jedna ili više partija imaju većinu u vladi ili saboru, oni u demokratiji nikad neće imati svu moć u državi.

Spremnost na kompromis

Da bi demokratija mogla opstati, ljudi moraju biti spremni da međusobno diskutuju. Demokratija zahtjeva respekt jednog prema drugom. Ljudi moraju onima koji su drugog mišljenja pružiti priliku da iznesu svoje argumente. Zato demokratske diskusije zahtjevaju vremena. Zbog toga su demokratske odluke često kompromis, koji obuhvata puno mišljenja. U 1920. godinama je puno ljudi u Austriji bilo protiv demokratije. Oštre rasprave, nasilje na ulicama i napadanja su vladala politikom. Tada se pravnik Hans Kelsen zalagao za fer rasprave i kompromise. “Večina i manjina se moraju moći međusobno dogovoriti, ako se žele pomiriti. U stvarnosti demokratije možda zaista socijalna ravnoteža se nalazi više u sporazumu nego u diktaturi, u kojoj se radi samo o tome da se podnese zajednička tegoba vladanja”.

Demokratski postupak

Da bi demokratija funkcionisala, ona zahtjeva fer postupke. Nije dovoljno da ljudi izađu zahtjevajući nešto na ulicu. Ne smije biti, da se u demokratiji izbore oni koji imaju više para, ili koji su glasni ili bezobzirni nego drugi. To bi bilo omalovažavanje demokratskog obećanja. U toku historije i u različitim dijelovima svijeta, razvili su se različiti postupci i predstave o demokratiji. Za demokratiju kao što je regulisana u austrijskom saveznom sustavu, bitne su slijedeće tačke:

U demokratskom postupku ljudi dobijaju pravo, da izjasne svoje mišljenje. Svako ko sudjeluje u demokratiji je obavezan, da sasluša mišljenje drugog. Demokratija je ovisna o raznolikosti i osigurava raznolikost. Ako se uvijek samo jedno mišljenje može izboriti, mi ćemo vremenom izgubiti spremnost da priznamo raznolikost u kojoj ljudi mogu žijeti. Demokratski postupci pružaju mogućnost javne rasprave i kroz to shvaćanje različitih pozicija i prijedloga.

Demokratski postupci takođe regulišu ko konačno može donijeti odluku koja važi za svakog građana. Demokratski postupci mogu uvijek početi iz nova. U demokratiji ne postoje konače odluke. Demokratija je ovisna od toga da se odluke mogu provjeriti. Pričamo o demokratskoj kontroli. Demokratija živi od otvorenosti za novitet i od uvida, da će slijedeći put postupiti drugačije ili bolje.

Mjesta demokratije

Demokratski postupci zahtijevaju mjesta, u kojima se mogu održati. Potrebne su prostorije, koje ljudi asociraju sa demokratijom i u kojima se mogu okupiti. Mjesta u kojima se mogu suočiti jedni sa drugima. Austrijski savezni sustav određuje, da se parlament najbitnije mjesto u kojem se donose odluke koje su za svakog validne. Sve što čine vlada, policija, administracija i sudovi, mora biti zakonski regulisano. Svaki zakon se mora donijeti u parlamentu. Građani Austrije biraju nacionalno vijeće. 183 člana nacionalnog viječa diskutuje o zakonima i propisima, koji važe za cijelu Austriju. Oni ne donose samo zakone, nego paze da li administracija i savezna vlada primjenjuje te zakone. Zato što je Austrija federalna država, i savezne države moraju imati mogućnost da iznesu svoje mišljenje u demokratskim postupcima. Zato postoji savezno vijeće. Njegovi članovi biraju pokrajinski parlament. Oni imaju pravo, da se protive odluci o zakonu nacionalnog viječa. U svakoj saveznoj pokrajini postoji pokrajinski parlament. Njegove članove biraju svi građani jedne pokrajine. Pokrajinski parlament bira vladu savezne pokrajine. Takođe pokrajinski parlament savjetuje se i odlučuje o stvarima za koje je pokrajina zadužena. U svakoj općini postoji općinsko vijeće, u kojem se priča i odlučuje o bitnim općinskim predmetima. U nekim općinama je uobičajno da se organizuju sastanci građana, u kojima svi građani općine mogu prisustovati. Građanske inicijative i građanski zahtjevi su mogućnost da svi građani ulože svoje ideje i gledišta u općinskom vijeću i u parlamentu. U anketama građana mogu izjasniti svoj stav o određenim pitanjima. U građanskom glasanju građani, a ne parlament, imaju zadnju riječ po pitanju usvajanja novog zakona.

Partije i javnost

Demokratija se ne sastoji samo od pojedinih osoba, koje iznose svoje mišljenje. U demokratiji žive ljudi, koji se organizuju u udruženja, vjerske zajednice, itd. Te organizacije se često nazivaju CIVILNO DRUŠTVO. Preko civilnog društva i njegovih organizacija, mišljenja i interesi se obuhvataju i često se nove i spontane inicijative započnu. Civilno društvo takođe može podpomoći interes za državu, koji je potreban u demokratiji. Civilno društvo je i za naš zajednički život bitno. Puno ljudi radi dobrovoljno na primjer za vatrogasce ili crveni križ. Civilnom društvu nisu samo njezini interesi bitni, nego se zalaže i po pitanju uređivanja zajedničkog života u državi. Civilno društvo ne može nadomjestiti demokratske postupe i demokratske ustanove kao parlament. U demokratiji su potrebni i procesi koji osiguravaju da su zaposlenici u ustanovama izabrani po pravilima koja su za svakog ista. Političke partije imaju važnu ulogu. Političke partije su grupa ljudi, koji donose zajedno političke odluke. Njihov cilj je da na izborima dobiju što više glasova i tako imaju utjecaj u općinskom vijeću ili vladi. U Austriji su pored partija i socijalni partneri jako bitni. To su ekonomske organizacije i organizacije radnika. Oni su organizovani u takozvanim komorama (radnička komora, ekonomska komora, poljuprivredna komora, itd).

U sindikatima i savezima se može dobrovoljno postati član. I socijalni partneri imaju zadatak, da se zalažu za interese. Oni su važni i utjecajni partneri u pregovorima sa vladom ili partijama.