REPUBLIKA

Art. 1 Austrijskog saveznog sustava iz 1920. godine glasi: “ Austrija je demokratska republika. Njezino pravo potiče od naroda.”

Kroz to se svečano određuje, da je na jednoj strani Austrija demokratija, a na drugoj strani republika. Oba načela se ne smiju mijenjati ili ukinuti.

Njihova izmjena bi značila cijelokupnu izmjenu saveznog sustava i morala bi dobiti većinu u referendumu.

Država ne treba biti familijarna stvar

Pojmovi demokratija i republika stoje svjesno na početku saveznog ustava. Prva rečenica ustava razjašnjava da Austrija nije i ne smije biti monarhija.

I ako ima više vrsta monarhija, svima je zajednička činjenica da na vrhu stoji kralj ili car, kraljica ili cesarica. Oni dolaze zbog svoje pripadnosti kraljevskoj ili carskoj familiji na vlast i ostaju do svoje smrti na vlasti. Tako je u velikom dijelu Austrije preko 600 godina vladala “Haus Habsburg”.

U monarhiji se smatra naslijedstvo vlasti kao familijarna stvar i reguliše se unutar familije.

Poglavar države u republici

Pojam “Republika” (za razliku od monarhije) znači da je država javna stvar a ne privatna jedne vladarske kuče ili porodice. Naravno da i u republici postoji regulator države. Republikanski državni poglavar se bira na određeno vrijeme i može se opozvati. U Austriji je predsjednik ili predsjednica poglavar države. Nju ili njega narod bira svakih 6 godina na novo.

Da bi se osoba kandidovala, mora biti starija od 35 godina. I ako se ista osoba može ponovo izabrati, funkciju predsjednika ne može (ukupno) duže od 12 godina izvršavati.

Ustavni sud može tužiti predsjednika, a kroz referendum narod ima mogućnost opoziva.

Javne stvari

Riječ “republika” potiče iz latinskog res publika, a to su javne stvari koje su u republici “stvari naroda”.

Res republika je preko 2000 godina stara. Riječi “Republika” i “republikanski” se u njemačkom tek od 17.stolječa koriste. Riječ se preuzela iz francuskog. Rimska Republika je bila protumodel monarhije. Rimska republika je priznavala reprezentativni oblik vladavine – to znači na određeni period izabrane dužnosnike – kao osnovnu formu za oblik državnog uređenja. Akutelni oblici republika nisu svi isti. Republike ne moraju biti demokratije (npr. Kina, Kuba, Vijetnam) i postoje demokratije, koje nisu republike (npr. Velika Britanija, Belgija, Nizozemska, Španija). U Austriji je monarhija nakon 1. svijetskog rata 1918.godine ukinuta i osnovana je “demokratska republika”. Govori se o “1. Republici” koja je postojala od 1918. do 1933.godine. Godine 1934. usvojen je novi ustav, sa kojim je Austrija postala autoritarna država. Nije više postojao demokratski izabran parlament, a kacelar je imao obuhvatnu ovlast odlučivanja.

Godine 1938., Austrija se priključuje “Deutsche Reich”, kao država Austrija prestaje postojati. 1945. godine, nakon kraja drugog svjetskog rata, savezni ustav iz 1920.godine ponovo se usvaja. Od tada, Austrija je ponovo demokratska republika (“2. Republika”).

Građanke i građani sudjeluju

Ako je država javna stvar, onda građani nisu samo podanici, nego aktivno sudjeluju. To se dešava posebno na izborima. Ali moraju i imati mogućnost da se informišu o dešavanjima u državi i da aktivno sudjeluju u razoju države i društva (vidi tekst Demokratija).

Sloboda okupljanja i sloboda udruživanja osigurava da se građamo sastaju. Sloboda mišljenja pruža mogućnost slobodnih i kritičnih izjava. U demokratiji “javne stvari” moraju biti i ostati zadaci građana.

Prava i dužnosti

Državljanini Austrije imaju prema Austriji prava i dužnosti. Oni posjeduju politička prava sudjelovanja, a tu spada posebno pravo na glasanje, odnosno kandidovanje na izborima. Kao iskaz za pripadnost Austriji, posjeduju austrijsku putovnicu koja je istovremeno i evropska putovnica. Mogu slobodno putovati. U inozemstvu dobijaju diplomatsku zaštitu. Na drugoj strani plaćanje poreza, ne ugrožavati ugled Austrije, za muške državljanine odsluženje vojnog roka od 6 mjeseci ili alternativno ispunjavanje dužnosti u jednoj socijalnoj ustanovi nisu samo dužnosti, nego istovremeno konkretan prilog za “javne stvari”. Mi pod “Republikom” podrazumjevamo da su “javne stvari” brige građana jedne države. Danas je situacija takva, da u jednoj državi žive i osobe, koje nisu državljani te zemlje. Neki od njih ostaju na određeno vrijeme, a neki zauvijek. Oni rade, imaju familiju i djecu. Ali sve dok nisu državljani jedne države, nemaju pravo da politički sudjeluju.

Kako postati austrijski državljanin/državljanka

Sticanje ili gubitak državljanstva je regulisan u zakonu o državljanstvu iz 1985.godine.

Postoje različite mogućnosti sticanja austrijskog državljanstva: porijeklo, vjenčanje, dodjela.

Nakon rođenja djeca dobiju državljanstvo, ako je neko od roditelja (ili oboje) austrijski državljan. Stranci  imaju pravo na državljanstvo ako vjenčaju austrijskog državljana i više od 5 godina u braku žive.

Ko više od 10 godina zakonito živi u Austriji, može podnijeti zahtjev za dodjelu austrijskog državljanstva. On ili ona mora dovoljno novca zarađivati, ne smije biti osuđen na lišanje slobodom, mora dovoljno poznavati njemački jezik i mora imati i dokazati u ispitu osnovno znanje o demokratiji i historiji određene porkrajine. Osoba mora imati pozitivan stav prema Austriji i odreći se drugih državljanstva. Samo u izuzetnim slučajevima postoji mogućnost dvojnoj državljanstva, kao na primjer za izvršna djela u interesu republike. Ko stekne drugo državljanstvo, gubi austrijsko (izuzetak odobrenje dvojnog državljanstva).

Takođe gubi austrijsko državljanstvo ko ustupi u vojnu službu druge države.

Do oduzimanja državljanstva dolazi, kada neko radi za stranu državu i kroz to interesima ili ugledu Austrije šteti. I kada se neko dobrovoljno priključi naoružanoj organizaciji i aktivno učestuje u borbama u inozemstvu, dolazi do gubitka austrijskog državljanstva. Dodjela državljanstva se takođe može poništiti. Kada neko u procesu o dodjeli državljanstva da pogrešne podatke.

Unijsko državljanstvo

Građanin unije je osoba, koja posjeduje državljanstvo jedne zemlje Evropske Unije (vidi tekst Austrija u svijetu).

Unijsko državljanstvo se ima pored nacionalnog državljanstva, ali ga ne može nadomjestiti. Građani unije posjeduju slobodu kretanja, slobodu boravka, pravo na peticiju, pravo na informacije i žalbu na jednom od jezika Evropske Unije, aktivno i pasivno izborno pravo na evropskim izborima i na općinskim izborima u državi evropske unije, u kojoj žive.

Oni su u svakoj i kroz svaku zemlju unije diplomatski zaštičeni kao i državljani te države. Na osnovu državljanstva, ne smije doći do diskriminacije državljana unije.